Audio vodičBüyükada

Büyükada, što na turskom znači „Veliki otok“, smještena je na samo kratkoj vožnji trajektom od Istanbula, okupanom blagom svjetlošću Mramornog mora. Povijest ovog otoka seže duboko u prošlost, obilježena spojem ljepote, progonstva i promjena. Nekada su ga Grci zvali Prinkipos, odnosno „Princ“, a antički pisci spominjali su ga pod imenom Pityoussa, što upućuje na njegove guste borove šume. Tijekom stoljeća, različita imena otoka odražavala su njegovu promjenjivu ulogu – od zelenog utočišta do pozornice velikih carstava.

Abdullah Al mohamed

U bizantsko doba, ovdje su carevi podizali veličanstvene samostane, ali su također slali političke protivnike i članove carske obitelji na otok, daleko od dvorskih spletki. Dolaskom Osmanlija, Büyükada je ostala mirna i skromna, s obalom na kojoj su ribari provodili dane, sve dok u kasnom devetnaestom stoljeću parobrodi nisu doveli istanbulsku elitu koja je ovdje gradila raskošne vile i ljetnikovce. Danas su ti povijesni drveni domovi, obavijeni procvjetalim bugenvilijama, jedno od najprepoznatljivijih obilježja otoka.

ach ben jemia

Vjerska tradicija daje dodatnu dubinu identitetu Büyükade. Na vrhu brežuljka uzdiže se grčko-pravoslavni samostan Svetog Jurja, osnovan prije gotovo tisuću godina. Svakog proljeća, i kršćani i muslimani penju se njegovim strmim, šumovitim putem kao hodočasnici i molitelji. U blizini se nalazi Hamidiye džamija, koju je dao izgraditi osmanski sultan, a odlikuje je zapadnjački arhitektonski stil. Nekada je na otoku djelovalo i najveće drveno sirotište na svijetu – danas zatvorena, impozantna zgrada još uvijek svjedoči o bogatoj povijesti i zajednicama koje su ovdje živjele: grčkoj, armenskoj, židovskoj i turskoj.

Danas posjetitelji istražuju Büyükadu biciklima ili tihim električnim vozilima, čuvajući mir na otočkim ulicama. Do dvije tisuće dvadesete godine turisti su razgledavali otok vozeći se kočijama, ali zbog brige za dobrobit konja ta je tradicija prestala. Obala je puna života, osobito ljeti, kada broj stanovnika višestruko raste, a pješčane plaže ispunjavaju ljubitelji sunca koji dolaze trajektima s obje strane Istanbula.

Büyükada je kroz povijest bila utočište poznatim osobama. Ovdje je tridesetih godina dvadesetog stoljeća, za vrijeme izgnanstva, ruski političar Lav Trocki pisao svoje knjige u miru jedne vile. Mnogi pisci, umjetnici, diplomati i političari ovdje su pronašli predah među borovima i blagim morskim povjetarcima.

Kroz svako godišnje doba otok otkriva svoj pravi karakter: obronci su prekriveni borovom šumom, niskim grmljem i elegantnim čempresima koji paraju plavetnilo neba. U proljeće obalu krase ružičasti cvjetovi Judinog drveta. Muzej Princezinih otoka čuva brojne povijesne artefakte, uključujući zlatne novčiće iz vremena oca Aleksandra Velikog, što posjetitelje podsjeća na duboke korijene skrivene pod njihovim nogama.

Büyükada je godinama inspirirala putopisce. Opisuju je kao mjesto odvojeno od gradske vreve – otok koji živi od sjećanja i prirodnih ljepota. Bez obzira šetate li zavojitim stazama, zastanete li uz tihi samostan ili pijete čaj pod starim drvećem, svi će osjetiti isprepletene valove povijesti i kulture koji i danas oblikuju ovaj jedinstveni otok.